Još se ne može prognozirati vrijeme izlaska iz krize

Aktualna globalna kriza dodatno je pogoršala nezavidnu situaciju u kojoj se nalazi hrvatsko gospodarstvo početkom 2010. godine, a posljedica je loše makroekonomske politike vođene u zadnja dva i više desetljeća. Hrvatska nije imala dugoročnu viziju razvoja, a mnoge strategije i smjernice gospodarskog rasta i razvoja temeljile su se na tzv. neoliberalnoj, ekonomskoj doktrini koja podrazumijeva da razvoj određuju samo zakoni tržišta. Tako smo prije desetak godina postali otvorena ekonomija s brzo rastućim uvozom i sporim rastom izvoza, a proces deindustrijalizacije započet prije više od tri desetljeća nismo uspjeli zaustaviti ni u razdoblju dobre konjunkture koja je trajala od 2000. do 2008. Dakle, makroekonomska politika nije bila proaktivna odnosno anticiklična, što potvrđuju i zadnja događanja na globalnom financijskom tržištu.
Globalna financijska kriza je započela u glavnim financijskim središtima još krajem 2007., a ekspandirala početkom jeseni 2008. te se prelila i na realni sektor, zbog čega je došlo do globalne ekonomske krize. Najrazvijenije zemlje koje, između ostalog, koriste kategoriju fiskalne i ine domaće štednje, promptno su reagirale te poduzele mjere za spašavanje svojih proizvodnih kapaciteta. Nisu se obazirale na granice deficita određene u Maastrichtu!
Iako je već nekoliko godina visokozadužena zemlja, a zaduživala se na račun inozemne, a ne domaće štednje, Hrvatska je trošila daleko više i neefikasnije no što je to bilo objektivno moguće. Hrvatska nije pravodobno reagirala ne samo na jasne naznake krize prije dvije godine, nego ni na vidljivo zaoštravanje odnosa na globalnom financijskom tržištu potkraj 2008. godine. Štoviše, u to vrijeme tvrdilo se da nismo u krizi. Unatoč tomu što su već tada bile vidljive naznake slabljenja likvidnosti fiskalnog sektora, donesen je nerealan proračun za 2009. i to pod pretpostavkom gospodarskog rasta od 2%.
Fiskalna politika, naime, tada nije našla odgovarajuće rješenje, ni ekonomsko ni političko, za smanjivanje javne potrošnje, a niti Vladine antirecesijske mjere donesene u proljeće 2009. nisu bile dovoljno implementirane pa ni učinkovite. Istodobno je monetarna politika uspjela brzo stabilizirati poljuljani bankarski sektor, imala je pod kontrolom stabilnost cijena i tečaja, čime je pridonijela makroekonomskoj stabilnosti zemlje.
Kako je početkom 2009. nemogućnost financiranja na stranom tržištu bivala sve veća, država je do svibnja rastući proračunski manjak i refinanciranje inozemnog duga podmirivala uglavnom kreditima kod domaćih banaka. Iako je središnja banka u tu svrhu oslobodila dodatna sredstva poslovnim bankama kako bi se izbjegao efekt istiskivanja privatnog sektora, on se ipak dogodio i pogoršao likvidnost realnog sektora gospodarstva. Premda se do kraja godine potražnja države na domaćem financijskom tržištu nije povećavala, kreditna aktivnost banaka bila je, unatoč dobroj likvidnosti, izrazito suzdržana prema privatnom sektoru te su u 2009. godini plasmani stanovništvu bili 3,5 milijardi kuna manji, a korporativnom sektoru samo dvije milijarde viši u odnosu na kraj 2008. godine. Tako je zbog izostanka efikasnosti antirecesijskih mjera, te uz nedostupnost i visoku cijenu kredita, sva težina ukupne situacije pala na proizvodni sektor gospodarstva koji bilježi sve brži trend rasta nelikvidnosti.
U takvim okolnostima dinamika rasta ukupne gospodarske aktivnosti počinje slabjeti već od drugog tromjesečja 2008. godine. No, od 2009. počinje se, prvi put nakon 10 godina, bilježiti negativan trend kretanja bruto domaćeg proizvoda (BDP) koji je bio najizraženiji u prvom kvartalu, dok je u drugom i trećem bio tek nešto blaži. Prema procjeni Državnog zavoda za statistiku BDP je u trećem tromjesečju prošle godine zabilježio realno smanjenje od 5,7% u usporedbi s istim razdobljem 2008. U usporedbi s prethodna dva kvartala, u kojima je pad iznosio 6,7 i 6,3%, usporavanje pada u trećem tromjesečju bilo je očekivano, uglavnom zbog niske statističke baze trećeg kvartala 2008. godine. Pad ukupne gospodarske aktivnosti za cijelu 2009. godinu bio je -6%. Rezultat je to pada svih kategorija domaće potražnje, tj. osobne potrošnje (usporeni rast plaća, rast nezaposlenosti, kontrakcije bankovnih kredita, pad prinosa na tržištu kapitala), koja čini oko 60% BDP-a. Pale su i sve ostale kategorije potrošnje, s iznimkom državne koja je unatoč padu u trećem kvartalu još uvijek na kumulativnoj razini bila viša za 1,5%. Na proizvodnoj strani zabilježen je pad bruto dodane vrijednosti od 4%, s time da se pozitivan trend bilježi samo u tri skupine djelatnosti, dok sve ostale bilježe pad koji je bio najizraženiji u trgovini (14,6%), industriji (9%) te u građevinarstvu (3,9%).
Očekivani povoljni učinak prošlogodišnje baze na kretanje industrijske proizvodnje izostao je u četvrtom tromjesječju, pa su se relativno visoke godišnje stope pada nastavile. Uz to, na ublažavanje pada industrijske proizvodnje utjecao je isključivo rast proizvodnje u djelatnosti energije, što je očekivano s obzirom na početak sezone grijanja. U prvih jedanaest mjeseci obujam industrijske proizvodnje niži je za 9,5%, što je razmjerno visoko, u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Recesija je pokazala da je problem investicijske proizvodnje i njezine nekonkurentnosti strukturni problem, čije rješenje zahtijeva provedbu nužnih reformi. Za održivi gospodarski rast i razvoj potrebno je riješiti strukturne probleme ponajprije onih sektora s niskim tehnološkim intenzitetom, poput brodogradnje i tekstilne industrije, te poticati razvoj onih segmenata koji se koriste novim tehnologijama i znanjima s višom dodatnom vrijednošću, odnosno onih industrija koje će posljedično dovesti do više proizvodnosti i zaposlenosti. Međutim, navedeno podrazumijeva i prilagodbu obrazovnog sustava realnom sektoru gospodarstva. Pad industrijske proizvodnje mogao bi se nastaviti i tijekom prva dva tromjesečja ove godine. Početak oporavka možemo očekivati tek u drugoj polovini 2010. godine, kada bi i pozitivna kretanja na inozemnim tržištima mogla imati jači utjecaj.
Pozitivan doprinos kretanju BDP-a i dalje dolazi od neto inozemne potražnje, iako u ne tako izdašnom obliku kao u prethodna dva tromjesečja. Izvoz roba i usluga zabilježio je pad od 17,6% na godišnjoj razini (slično kao i u prvoj polovini godine). No, s obzirom na to da izvoz roba i usluga (zbog turističke sezone odnosno snažnog pada turističkog prihoda) ima daleko veći značaj u trećem tromjesečju nego što je to slučaj u ostalima, negativan efekt na ukupni BDP bio je i daleko više izražen, dok je, istodobno, uvoz dobara i usluga zabilježio pad od 23,5%, što je nešto manje nego u ranija tri mjeseca. S obzirom na to da visokofrekventni pokazatelji poput kretanja u trgovini na malo, industrijskoj proizvodnji ili građevinskim radovima i od listopada do studenog nisu značajnije odstupali od kretanja zabilježenih u prethodna tri tromjesečja, ne očekujemo značajniji oporavak domaće potražnje ni značajnije promjene u neto inozemnoj potražnji koja bi trebala dati nešto veći pozitivni doprinos ukupnom BDP-u nego što je to bio slučaj u trećem kvartalu.
Uglavnom, u četvrtom tromjesečju 2009. sve te komponente BDP-a trebale bi zabilježiti daljnje usporavanje pada, većinom zbog niske statističke baze u usporedbi s istim kvartalom 2008. Do sredine 2009. godine nije se ozbiljnije prišlo rješavanju tada već ozbiljne ekonomske krize, nego je to napravljeno tek trećim rebalansom proračuna potkraj srpnja. Iako su i tada poduzete mjere ponajprije bile okrenute stabiliziranju javnih financija, a ne olakšavanju situacije gospodarskih subjekata, te iako su bile pomalo zakašnjele, ipak je stvoren određeni vremenski predah za kreiranje i operacionalizaciju djelotvornijih mjera usmjerenih na smanjenje javne potrošnje, olakšanje položaja gospodarskih subjekata i spašavanje perspektivnijih proizvodnji. S obzirom na to da implementacija sustava pomoći gospodarstvu nije bila razrađena do kraja 2009., doneseni proračun za ovu godinu svojom strukturom i veličinom još uvijek ne sadrži sve potrebne elemente važne za omogućavanje preživljavanja i izlaska iz krize.
Razrada modaliteta pomoći gospodarstvu naznačena je početkom ove godine donošenjem Vladinih odluka o mjerama za gospodarski oporavak i razvitak te o namjeri sudjelovanja u osnivanju fondova za gospodarsku suradnju koje, iako još nisu detaljnije razrađene, ipak nose određeni optimizam gospodarskim subjektima. Premda na globalnoj razini postoje znakovi oporavka, još se ne može govoriti o završetku krize. Naime, pozitivna kretanja su uvelike posljedica državnih intervencija u gospodarstvima velikog broja zemalja koje su dovele do rasta proračunskih deficita i vanjskog duga, ali i potencijalnog efekta istiskavanja privatnih investicija, pa se ističe nužnost oporavka privatne potrošnje kao osnove za stabilan rast BDP-a.
Zbog svih problema koji su u hrvatskom gospodarstvu prisutni godinama teško je pretpostaviti kada će se kod nas zaustaviti negativni trendovi i započeti oporavak. To ovisi o mnogo čimbenika, ali primarno o potezima nositelja vlasti u smislu jedne nove ekonomske politike, o brzini prilagodbe globalnim trendovima, dinamici završetka poduzetih reformi i restrukturiranja gospodarstva. Sigurno da to umnogome ovisi i o oporavku međunarodnog tržišta, jer se mnogo nade u Hrvatskoj polaže u rast izvoza roba i usluga. Koje će to djelatnosti, grane ili tvrke u novonastalim okolnostima na međunarodnom tržištu biti ubuduće uspješne ili ne, ovisit će dobrim dijelom i o znanju, sposobnostima i kompetenciji menadžmenta pojedinih tvrtki. Prema provedenom istraživanju, kriza se osjeća u 82% tvrtki, a većina ispitanika (u istraživanju ih je sudjelovalo 1500) očekuje završetak krize do 2012. godine. Tvrtke se protiv krize bore raznim sredstvima, a najčešće su metode zamrzavanja novog zapošljavanja, smanjenje plaća i rezanje troškova edukacije te smanjivanje budžeta pojedinih odjela. Gotovo svi ispitanici (94%) izjavili su da kriza utječe i na njihove osobne živote, a najgore je onima starije životne dobi. Mlađi su, unatoč tomu što češće dobivaju otkaze, i dalje optimističniji. «Oni imaju jasniju viziju budućnosti i skloniji su promjenama u odnosu na starije ispitanike», navodi se u istraživanju.
Turizam u 2009. nije zakazao iako rezultati nisu bili na razini planiranih. Negativna kretanja na kumulativnoj razini odraz su smanjenog broja noćenja koji se bilježi u većem dijelu prošle godine, tj. studeni je samo jedan od ukupno sedam mjeseci u kojima je zabilježen pad broja noćenja. Naime, u prvih jedanaest mjeseci prošle godine ostvareno je 1,3% manje noćenja u odnosu na isto razdoblje 2008. godine. S obzirom da strani turisti ostvaruju istu razinu broja noćenja, negativna ukupna kretanja rezultat su strmog pada broja noćenja domaćih turista (-10,4%). Turisti iz Njemačke, Slovenije i Italije već su uobičajeno ostvarili najviše noćenja, a do značajnijih promjena nije došlo ni kod ostalih većih emitivnih tržišta. Također je, tradicionalno, najviše noćenja ostvareno u Istarskoj, Primorsko-goranskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, s time da je Istarska županija jedina primorska županija u kojoj se bilježi porast broja noćenja i to za 1%. U ostalim primorskim županijama bilježi se pad i to u prosjeku za 2,5%. Najviše noćenja ostvareno je u privatnom smještaju, hotelima i u kampovima. U hotelima je zabilježen pad noćenja od oko 6%, dok se u privatnom smještaju i kampovima bilježi porast broja noćenja od oko 2,5%. Ipak, takva kretanja nisu bitnije utjecala na punu iskorištenost svih kapaciteta koja još uvijek iznosi oko 60 dana.
Fizički pokazatelji turističke sezone pokazali su da je posljednja turistička sezona 2009. godine bila znatno povoljnija od crnih predviđanja s početka godine. Međutim, posljednji podaci HNB-a upućuju na to da bi prihod od turizma mogao biti oko 6,4 milijardi eura, što je pad od više od jedne milijarde eura u odnosu na 2008. godinu. Na to da će potrošnja turista biti manja upućivali su pokazatelji iz realnog sektora gdje je trgovina na malo ostvarila dvoznamenkaste godišnje stope pada i tijekom turističke sezone. Osim toga, pao je prosječan broj noćenja po dolasku, a radi privlačenja gostiju snižene su i cijene usluga. U budućnosti turizmu je potrebno pozicioniranje i na razini domaćega gospodarstva i na razini globalne turističke ponude. Dok je dobar rezultat u 2009. (što se tiče noćenja i dolazaka) dobrim dijelom posljedica konkurentnih cijena i zemljopisnog položaja Hrvatske, za privlačenje gostiju u 2010. godini morat će se mnogo više učiniti s obzirom na to da će konkurencija zasigurno nastupiti agresivnije.
Tijekom zadnjeg mjeseca 2009. godine nastavljeni su trendovi koji su prevladavali u nekoliko prethodnih mjeseci, što znači da de facto nije bilo nepredviđenih kretanja tečaja kune prema zajedničkoj europskoj valuti. Naime, novčarsko (bankarsko) tržište je u najvećoj mjeri bilo obilježeno dobrom kunskom likvidnošću te dobrom ponudom deviza. Dobra kunska likvidnost nije narušena cijele godine, a centralna banka je intervenirala kada je bilo potrebno, u cilju održavanja stabilnosti tečaja. Koncem godine prekinut je trend lagane aprecijacije kune i započeta njezina blaga deprecijacija.
Prosječna vrijednost tečaja eura za prosinac u visini 7,29 kuna bila je 1,3% veća nego u istom mjesecu 2008. godine, dok je prosječni tečaj eura za svih dvanaest mjeseci bio 1,6% viši. Po takvom kretanju tečaja prošla se godina razlikovala od većine prethodnih u kojima se uglavnom bilježila lagana aprecijacija kune.
Kretanje tečaja američkog dolara je tijekom 2009. ipak bilo nešto dinamičnije pa je dolar prema kuni ojačao za 4,7%. Istodobno, jačanje dolara prema euru posljedica je odluke ECB-a o zadržavanju kamatnih stopa na niskoj razini koju su dosegnule sredinom 2009, kao i dobrih vijesti s tržišta rada u SAD te još uvijek nedovoljno oporavljenog globalnog tržišta kapitala.
Analizirajući inozemna izravna ulaganja u Hrvatsku u prvih devet mjeseci vidimo da već drugu godinu za redom ta ulaganja bilježe silazni trend, te su u prva tri kvartala prošle godine iznosila 1,7 milijardi eura, što je za 28,2% manje nego u istom razdoblju 2008. godine. Rekordna ulaganja u istom razdoblju zabilježena su 2007. godine, a iznosila su 2,9 milijardi eura. U 2009. godini najviše sredstava su u Hrvatsku investirale Nizozemska (839,1 milijuna eura), zatim Austrija (502 milijuna eura) i Luksemburg (136 milijuna eura), a ta sredstva su uglavnom uložena u djelatnosti trgovina na veliko i posredovanje u trgovini (707,5 milijuna eura) i u financijsko posredovanje, osim osiguravajuće i mirovinske fondove (677,5 milijuna eura).
Ukupna inozemna ulaganja u Republiku Hrvatsku su od 1993. godine do 30. rujna 2009. godine iznosila 23,6 milijardi eura, s time da su, primjerice, u 1995. godini iznosila 79,1 milijun eura do rekordnih 4,19 milijardi eura 2008. godine. Pritom se 75,5% ukupnih inozemnih izravnih ulaganja odnosi na šest zemalja (Austriju 26,6%, Nizozemsku 17,5%, Njemačku 11,5%, Mađarsku 9,0%, Francusku 5,7% i Luksemburg 5,2%), dok su ostale zemlje pojedinačno investirale manje od 5%. Dominantna su ulaganja u financijsko posredovanje, osim u osiguravajuće i mirovinske fondove (8,4 milijarde eura) i u trgovinu na veliko i posredovanje u trgovini (2,6 milijardi eura). Istodobno su u istom periodu izravna ulaganja iz Republike Hrvatske u inozemstvo iznosila 3,9 milijardi eura, s time da je 2008. godine plasirano rekordnih 962,5 milijuna eura.
Tržište rada segment je gospodarstva na koji se recesijska kretanja najkasnije odražavaju. U skladu s time, oporavak gospodarstva zahvatit će tržište rada na kraju. Broj nezaposlenih osoba posljednjih mjeseci raste relativno brzo i približava se brojci od 300 tisuća. Snažan rast broja nezaposlenih odražava brojne negativne trendove u gospodarstvu. Smanjenje industrijske proizvodnje smanjilo je i potrebu za radnicima. Prerađivačka industrija, trgovina i građevinarstvo najviše su pogođene grane gospodarstva, pa je i broj otkaza u tim granama najveći. Osim toga, dio poduzeća pokušava smanjenjem broja zaposlenih i preraspodjelom vlastitih kapaciteta smanjiti operativne troškove i spriječiti stečaj. Spomenuto potvrđuje i činjenica da je najveći rast nezaposlenih u dobnoj skupini od 20 do 29 godina, dakle osoba koje prvi put izlaze na tržište rada. U idućem razdoblju očekivani rast nezaposlenosti zasigurno će imati negativne posljedice na osobnu potrošnju zbog smanjenja raspoloživog dohotka, što će još više usporiti oporavak našeg, o potrošnji izuzetno ovisnoga gospodarstva.
U protekloj je godini zaustavljen pad imovine otvorenih investicijskih fondova koji je trajao od početka 2008. tako da su fondovi 2009. završili s ukupnom imovinom od 11,406 milijardi kuna. Dno je dotaknuto lanjske veljače kada je imovina pala na 8,136 milijardi kuna, ali od ožujka traje gotovo neprekinut rast.
Zbog situacije na novčanim tržištima i povećanih kamata novčani su fondovi svojim dobrim prinosima privukli pažnju ulagača te znatno uvećali imovinu koja je potkraj 2008. godine iznosila 3,907 milijardi kuna da bi lani porasla za čak 54,70% premašivši šest milijardi kuna.
Da su konzervativniji oblici fondova postali popularniji u ovako nestabilnom razdoblju pokazuje i podatak o porastu imovine obvezničkih fondova koja je tijekom 2009. uvećana za 10,84%, te je 10 obvezničkih fondova, koliko ih je trenutačno aktivno na tržištu, godinu završilo sa 554,761 milijunom kuna pod upravljanjem.
Jedina grupa fondova koja je zabilježila pad imovine su mješoviti fondovi. U odnosu na 2008, koju su završili s imovinom od 2,150 milijardi kuna, lani je njihova imovina pala za 10,28% te su godinu završili sa 1,929 milijardi kuna. Dionički fondovi ostvarili su porast imovine od 4,12% te su godinu završili sa 2,878 milijardi kuna. To se dogodilo zahvaljujući oporavku ponajprije domaćeg tržišta, a djelomično su pažnju privukli i fondovi orijentirani na globalna brzorastuća tržišta poput Brazila, Rusije, Indije i Kine, koja su ostvarila vrlo visoke prinose, čak i više od 60%, što je, barem djelomično, vratilo optimizam ulagača.
Na koncu 2009. godine rejting agencija Standard&Poor's Hrvatskoj je potvrdila dugoročni BBB i kratkoročni A-3 kreditni rejting. Kako se navodi u priopćenju agencije, procjena se temelji na razmjerno visokom BDP-u po glavi stanovnika, stabilizacijskoj politici hrvatskih monetarnih vlasti i reformama povezanim s pristupanjem EU-u. Kao slabosti navode se velika zaduženost privatnog sektora, spore strukturne reforme za povećanje konkurentnosti i fiskalnog sustava kao i značajna ovisnost gospodarstva o turističkom sektoru.
«Unatoč nekim pritiscima, HNB učinkovito je odgovorila kako bi očuvala tečaj kune prema euru, čemu su pomogle i značajne devizne rezerve, ali financijski sustav i ukupno gospodarstvo ostaju ranjivi», stoji u priopćenju. Agencija je ocijenila da će se trend negativnog BDP-a zadržati i u ovoj godini.


Hrvatsko osiguranje u 2009. godini

U prošloj je godini, prema kumulativnim podacima Hrvatskog ureda za osiguranje, 27 hrvatskih osiguravateljskih kuća zaračunalo bruto premiju u visini od 9,411 milijardi kuna, što je 2,7% manje u odnosu na 2008. godinu.
U neživotnim osiguranjima zaračunata bruto premija dosegla je iznos od 6,922 milijarde kuna (2,9% manje u odnosu na 2008. godinu), što čini 73,55% ukupne premije (73,73% u 2008). Najzastupljenija vrsta u ovoj skupini osiguranja jest osiguranje od odgovornosti za upotrebu motornih vozila gdje je zaračunata bruto premija od 2,922 milijarde kuna. Bruto premija zaračunata u toj vrsti osiguranja lani je ostala na istoj razini kao i godinu dana ranije, s udjelom od 42,21% u premiji neživotnih osiguranja i 31,05% u ukupno zaračunatoj premiji. Kod obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, pak, premija je dosegla 2,886 milijardi kuna, isto kao i preklani. Valja napomenuti da je broj ugovorenih osiguranja smanjen za 38.307 ili 1,9%, što je rezultiralo povećanjem prosječne premije sa 1453 na 1483 kune.
Pad premije u skupini neživotnih osiguranja bilježe i osiguranje od nezgode (0,1%), potom zdravstveno osiguranje (3,6%), osiguranje cestovnih vozila kasko (13%), osiguranje plovila (2,3%) te osiguranje robe u prijevozu (22,7%). U minusu su i ostala osiguranja imovine (1,2%) kao i osiguranje od odgovornosti za upotrebu zračnih letjelica (16,3%) te ostala osiguranja od odgovornosti (3%). Najveći pad, pak, zabilježili su osiguranje kredita (35,6%) te osiguranje jamstava (40,9%).
No, negdje je premija i u uzlaznoj putanji. Tako je prema podacima Hrvatskog ureda za osiguranje porasla kod osiguranja tračnih vozila (91,1%), zatim kod osiguranja zračnih letjelica (18,2%), osiguranja od požara i elementarnih šteta (3,6%) te osiguranja od odgovornosti za upotrebu plovila (za 6,3%). U plusu je i putno osiguranje (6,5%), dok je najzanimljiviji porast zabilježen kod osiguranja raznih financijskih gubitaka (14,7%).
Skupina životnih osiguranja lani je zabilježila pad od 2% uz zaračunatu bruto premiju od 2,489 milijardi kuna te u ukupnoj premiji sudjeluje sa 26,45% (26,27% u 2008), dok su u broju ta osiguranja ostala na istoj razini kao i godinu dana ranije. Gledano prema strukturi, najveći udio ima klasično životno osiguranje s premijom od 2,144 milijarde kuna (isto kao i preklani). To osiguranje u skupini životnih osiguranja ima udio od 86,14%, a u ukupnoj premiji 22,78%. Rentno osiguranje lani je zabilježilo zaračunatu premiju od 7,910 milijuna kuna, što je 7% manje nego godinu dana ranije. Kod dopunskih (dodatnih) osiguranja uz životno osiguranje zaračunata premija je 1,5% viša nego u 2008. te iznosi 163,997 milijuna kuna. Životna ili rentna osiguranja kod kojih osiguranik na sebe preuzima investicijski rizik u 2009. su ostvarila zaračunatu premiju od 163,182 milijuna kuna, što je na godišnjoj razini smanjenje od 27,1%.


Međunarodno okruženje

Ekonomska i financijska kriza odražavala se i u industriji osiguranja i reosiguranja. Tržište reosiguranja tražilo je svoje puteve izlaska iz financijske krize kojom je bilo zahvaćeno koncem 2008. godine. Različiti su putevi i metode bili primjenjivani, ali cilj je bio jedan - što skoriji oporavak. Tome su pogodovali nešto povoljniji uvjeti investiranja i cijena koštanja novca kao i izostanak velikih šteta od prirodnih katastrofa.
Te štete nisu pogodile bilance reosiguravatelja u onoj mjeri kao ranijih godina. Činjenica je da su štete od prirodnih katastrofa u 2009. godini bile niže od onih u 2008. godini, zahvaljujući tome što su velike štete izostale, a i sezona orkana na području sjevernog Atlantika bila je benigna. Ukupni broj registriranih šteta od prirodnih katastrofa bio je brojem 850 veći od prosjeka u zadnjih deset godina, a prosjek je bio 770 šteta godišnje. Ukupna ekonomska šteta iznosila je 50 milijardi dolara, što je puno niže od desetogodišnjeg prosjeka od 115 milijardi dolara, a osigurane štete bile su na nivou od 22 milijarde, opet niže od prosjeka od 36 milijardi dolara. U 2008. godini zabilježene ekonomske štete bile su 200 milijardi dolara, a osigurane 50 milijardi dolara. I broj poginulih u prirodnim katastrofama tokom 2009. godine, 10.000 žrtava, bio je manji od desetogodišnjeg prosjeka od 75.000.
Ovi podaci za 2009. ne bi nas trebali zavarati, jer bez obzira što nije bilo velikih orkana i drugih velikih katastrofa, šteta ima čak i više brojem, ali su umjereno velike.
Problem i nadalje ostaje neusklađenost između rezultata u reosiguranju i onih u direktnom poslu, gdje osiguravatelji zbog uvjeta globalne recesije ne uspijevaju svojim underwritingom povećati premijski prihod. Nedostatak rasta premije ostavlja veliki pritisak na njihove troškove, pa se isto odražava i na njihovu potražnju za reosiguranjem.


Kako smo poslovali u 2009.

Poslovanje Croatia Lloyda u 2009. godini odvijalo se u nestabilnom okruženju financijskog tržišta, kako na domaćem tako i na međunarodnom tržištu. Društvo je poslovalo u okolnostima naglašene nelikvidnosti tržišta osiguranja i cjelokupnog gospodarstva.
Postojeći portfelj Društva je i dalje vrlo stabilan, a povećan je i dio portfelja aktivnih poslova iz inozemstva, na 12,25% od ukupne premije Društva.
Društvo je u 2009. godini imalo rezultate na nivou planiranih i očekivanih. Premijski prihod ostvaren je na nivou onoga iz prošle godine. Premijski prihod koji se ostvaruje iz poslova reosiguranja za Croatia osiguranje je u padu za 2,5 indeksnih poena, koliko iznosi i pad premije na tržištu osiguranja u Republici Hrvatskoj. Istovremeno, premija od aktivnih poslova iz inozemstva porasla je za 24,3 indeksnih poena u odnosu na prošlu godinu. To je veliki korak naprijed za društvo koje nema rejting.
Prihodi od ulaganja veći su za 17,5%, pa su ukupni prihodi veći za 2,97%. Za isti period štete su ukupno u porastu za 5,5%, s tim da su štete naplaćene iz retrocesije manje za 20%, a štete u pridržaju veće za 43,5%. Ukupni rashodi veći su za 2009. g. u odnosu na 2008. g. za 10,22%. Posebno treba naglasiti da je rezerva šteta povećana za 11.408.442 kune, u skladu sa zahtjevima struke i pozitivnim propisima. Sve to rezultira s bruto dobiti od 35.923.239 kuna, što je nešto manje u odnosu na planirano. Kriza je učinila svoje.
Evo nekoliko važnih brojčanih pokazatelja:

Tehnički rezultat (%) 2008. 2009.

Kvota šteta neto89,98
Kvota šteta bruto62,74
Kvota šteta inozemstvo aktivno53,93

Rashodi kao % od prihoda95,39 98,93


Tehničke pričuve (kn) 2008. 2009.

Pričuva šteta326.126.679
Prijenosna premija56.760.607
Druge tehničke pričuve27.509.775
Pričuve za povrate premija197.146

Neto tehničke pričuve 399.185.765 410.594.207


Omjeri (%)

neto tehničke pričuve / pridržana zarađena premija223,88
bruto tehničke pričuve / pridržana zarađena premija272,81
pridržana zarađena premija / neto pričuve44,67

Kapital
Kapital Društva prije pripisane dobiti za 2009. godinu je 1,44% veći nego lani, ukupno iznosi 230.439.838,98 kuna, a sastoji se od:

kn

temeljni kapital116.060.800,00
revalorizacijske pričuve18.378.703,25
pričuve sigurnosti70.000.000,00
neraspoređena dobit26.000.335,73
kapital bez tek. dobiti230.439.838,98
plus neto dobit 200928.099.089,62
kapital uključujući dobit258.538.928,60

Deprivirani smo u raspolaganju s jednim velikim dijelom najlikvid-nijih sredstava koji je činio jamstveni kapital u svojoj ukupnosti. Odlu-kom Nadzornog odbora Društva od srpnja 2009. godine, 100.000.000 kuna deponirano je u Hrvatsku poštansku banku kao hibridni depozit u svrhu povećanja kapitala banke i udovoljavanja zahtjevima Hrvatske narodne banke. Novcem ne možemo raspolagati na rok od 5 godina. Sredstva su ukamaćena, ali u našem poslovanju i udovoljavanju novčanih obveza ona nam nedostaju. Kapitalni odnosi u Croatia Lloydu su narušeni, ali kapitala je još dovoljno da se udovolji minimalnim zakonskim zahtjevima. Treba razmišljati i zajedno s dužnikom tražiti načina da se novac vrati jer se približava dan implementacije Solvency II, a na taj dio novca se ozbiljno računa u svim izračunima za udovolja-vanje novim zahtjevima solventnosti.

Omjeri (%) 2008. 2009.

kapital uklj dobit / pridržana zarađena premija 174,18 140,97
neto rezultat / bruto premija 9,04 5,82
neto rezultat / pridržana zarađena premija 28,05 15,32
bruto rezultat (bruto dobit) / bruto premija 11,43 7,45
bruto rezult. (bruto dobit) / pridrž. zarađ. prem. 35,45 19,58

U datom okruženju ovako dobrom rezultatu su pridonijele i trajne mjere koje Društvo primjenjuje na uštedi svojih troškova. Ukupni troškovi Uprave u odnosu na ukupnu premiju u 2009. godini bili su na vrlo prihvatljivih 4,7%. U troškovima Uprave 2009. bruto plaće su iznosile 44,65%.


Troškovi Uprave

2008. 2009.

(administrativni, kn) 25.449.459 22.686.293

manji su za 10,86% u 2009.


Omjeri (%) 2008. 2009.

troškovi uprave / ukupna premija 5,28 4,70
troškovi uprave / pridržana zarađena premija 16,37 12,37
jamst. kapital prije dobiti / pridrž. zarađ. prem. 146,13 125,65

Očekujemo da će efekti primjene mjera za smanjivanje troškova poslovanja dovesti do daljnjih ušteda i u 2010. godini.

Povrat na imovinu (pokretna/nepokretna, novac) 3,27%
Povrat na dionički kapital 10,9%

Rezimirajući ostvarene rezultate, ako se uzmu u obzir navedene okolnosti i poteškoće u okruženju i poslovanju, Uprava Društva ocjenjuje poslovanje Društva u proteklom razdoblju vrlo dobrim.
Od 1.6.2009. godine Croatia Lloyd je i 51% vlasnik vinarije Plančić d.o.o. Odluka o ulasku u «vinski posao» temeljena je na podacima provedene studije dubinskog snimanja i procjene Društva te studije isplativosti podizanja dugogodišnjih nasada vinove loze na području Poljica na otoku Hvaru. Iskorak je to u pravcu ulaganja Društva u realni sektor te očekivanja da se u roku od 5 godina višestruko vrati uloženi kapital. Dovršena je tokom 2009. godine sadnja 10 ha novih vinograda i priprema se još 10 ha zemljišta za sadnju. To bi bilo podizanje vinograda u cilju dostizanja sadnje 35 ha novih vinograda. Uz niz poteškoća koje su objektivno ometale rad vinarije, ona je financijsku 2009. godinu završila sa 200.000 kuna dobiti. Poduzeće Croatia MIROVNI DOM u 100% vlasništvu Croatia Lloyda je konačno nakon 4 i pol godine uspjelo dobiti građevinsku dozvolu za izgradnju projekta «Mirovinski dom». Kako ovo društvo do danas nema prihoda, ono je 2009. godinu završilo sa gubitkom od 154.000 kuna.
Konsolidirana bilanca Croatia Lloyda izgleda poprilično dobro. Ostvareni rezultat grupe nakon plaćenog poreza iznosi 28.185.564 kune i vrlo je zadovoljavajući.
Dionicama Croatia Lloyda se u proteklom razdoblju trgovalo na Zagrebačkoj burzi. Dionica u tom razdoblju nije bila prelikvidna, ali je kotirala vrlo dobro, uz stalnu cijenu od 3.250,00 kuna za cijelo razdoblje 2009. godine. Rekli bismo odlično, jer ta tržišna vrijednost dionice predstavlja nešto više od 4 puta njezinu nominalnu vrijednost. Za razliku od većine domaćih dionica koje čine CROBEX i kojima se trguje na burzi, ili velike većine dionica profesionalnih reosiguratelja u svijetu čije su vrijednosti pale, dionica Croatia Lloyda nije gubila na svojoj tržišnoj vrijednosti. Isplatilo se, stoga, uložiti u kupnju naših dionica.


Što je pred nama?

Mnoge zemlje ili imaju ili su u postupku i rade na reviziji svoje regulative kako bi regulativa svojim pristupom postala temeljena na riziku.
Tako treba metodološki provesti procese u kojima:
- regulatori moraju prebaciti umijeće svojih službenika s razumijevanja pravila na razumijevanje tržišta
- društva moraju promijeniti svoju kulturu s udovoljavanja pravilima na risk management kulturu
- naglasak treba prebaciti s fiksiranih, detaljnih pravila na principima temeljen pristup koji će bezuvjetno omogućiti društvima koja uredno posluju značajan prostor za prosudbu i izračun zahtjevanog kapitala.
Kako industrija osiguranja i reosiguranja postaje sve više globalna, potreba za unificiranim standardima nadzora i regulative raste.
Harmonizacija kvantitativnog i kvalitatitvnog sistema regulacije je nužnost i predstavljala bi dobitak za sve učesnike u industriji - osiguratelje, reosiguratelje i osiguranike. Korist bi bila da se slijedi samo jedan standard, a resursi bi mogli biti usredotočeni samo na to, a ne na praćenje velikog broja regulatornih sistema kao do sada.
Traži se sistem za utvrđivanje standarda solventnosti pa i u Europi, koja svoje direktive pod imenom Solventnost II želi implementirati koncem 2012. Radi se o uvjetima kvantitativnih zahtjeva (zahtjevima za potrebnom visinom kapitala i principima za utvrđivanje tehničkih uvjeta) i kvalitativnih preduvjeta (obveza i prava nadzornih organa i zahtjeva u pogledu risk management sistema društava).
Solventnost II počiva na 3 stupa:
- u prvom, da se utvrdi minimalni kapital na temelju standardne formule ili internog modela vrednovanja imovine i obveza društva;
- u drugom, da se utvrdi i ovlada rizicima kojima su društva izložena u svom poslovanju (risk management), i da se utvrde potrebe za kapitalom i održavanjem nivoa tog kapitala svakog pojedinačnog društva i
- u trećem, da društva objave ključne informacije koje su od značaja za sve učesnike na tržištu. Pravila Solventnosti II fokusirana su na financijske informacije koje treba publicirati kao i na informacije koje treba dati osiguranicima kroz propisani opseg informacija koje je potrebno davati nadzornom tijelu.
Globalni pristup i nastojanje industrije je da se osiguraju opće prihvaćeni standardi nadzora i regulative, koji bi važili za sva osiguravajuća i reosiguravajuća društva bez obzira odakle dolaze ili gdje planiraju raditi.
Oni koji neće moći ispuniti zahtjeve postavljene po pravilima imaju sljedeće opcije:
- redizajnirati svoje proizvode da pokušaju najbolje iskoristiti svoj kapital
- smanjiti primanje rizika (underwriting) ili napustiti vrste osiguranja koje su kapitalno intenzivne
- diverzificirati underwriting
- povećati upotrebu svojeg reosiguranja
- relocirati se na jurisdikciju koja traži niži nivo kapitala. Ovo će biti moguće samo ako se društvo bavi vrstama posla kojima se s regulatornih stajališta može baviti u offshore-u.
I mi u Hrvatskoj smo «zaronili» u taj proces gdje nastojimo slijediti unifikaciju pravila po europskoj direktivi Solventnost II, tim više što se bliži dan pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji, pa je sasvim moguće da se termin našeg pristupanja praktički poklopi s najavljenim početkom implementacije režima Solventnost II na području EU. To znači da bismo i mi do 31. listopada 2012. morali biti spremni za njegovo uvođenje, kao i društva s područja EU koja se za to pripremaju već niz godina.
Očito je da se radi o kompleksnom zadatku, koji zahtijeva sveobuhvatan i interdisciplinaran pristup, pa to što smo brojčano mali kolektiv znači da ćemo zaista morati upregnuti sve svoje snage da bismo uspjeli.
Pripremamo se za probno provođenje kvantitativnih testova koji su u EU već ranije obavljeni, kako bismo se s tim iskustvom mogli bar donekle ravnopravno uključiti u sljedeći krug kvantitativnog testiranja, koje je na području EU najavljeno za drugu polovinu 2010. godine. Upoznajemo se s vrlo opsežnom građom i proučavamo kako se najbolje možemo pripremiti. Već smo započeli s prilagodbom: pripremamo nove verzije pravilnika i još nekih dokumenata Društva, a započeli smo s izradom potpuno novog dokumenta pod nazivom „Sustav upravljanja rizicima“. Zamišljen je kao sveobuhvatan, ali pregledan sustav sagledavanja, mjerenja i upravljanja rizicima, s jasno određenim postupcima i zaduženjima na svim razinama od pojedinih organizacijskih dijelova do Uprave.
Izvjesno je da će novi sustav i u informatičkom smislu postaviti pred nas znatno veće zahtjeve, stoga nastojimo unaprijediti naše postojeće informatičke programe i uz vanjsku podršku omogućiti nove funkcionalnosti i bolje korištenje onim podacima kojima već sad raspolažemo. Očekujemo da ćemo se kroz takav pristup bolje pripremiti za uvođenje novih postupaka i poboljšanja u naš IT sustav u trenutku kad budu definirani konačni zahtjevi nove Direktive.