U periodu 2007 – 2009, tj. kroz najtežu financijsku krizu koju je iskusilo čovječanstvo do sada, kao i kroz posljedice katastrofalnih šteta kao što su bili teroristički napad na tornjeve u New Yorku 11.9.2001. ili harikeni Katrina, Rita i Wilma 2005, industrija osiguranja/reosiguranja prošla je gotovo neoštećena. Ostala je profitabilna, a njezina financijska snaga porasla je.
Sad, na kraju prve dekade trećeg tisućljeća, osigurateljna se industrija nalazi u vrlo intrigantnoj situaciji.
Na mnogo načina 2010. bit će zapamćena kao godina koja je trebala više dati. Preduvjeti su bili da se tržište drastično promijeni, ali sve analize ukazuju da se to nije dogodilo. Prije 12 mjeseci vladao je umjereni optimizam, kapital u osiguranju je porastao, premijske stope su bile na dnu i gotovo svi su očekivali da je potrebna katastrofalna šteta da pokrene izmjene uvjeta i vrati uzlazni trend povećanja cijena.
Majka priroda nam je, sa stajališta šteta od prirodnih katastrofa, podarila prvih 6 mjeseci 2010. godine kao najskupljih prvih 6 mjeseci ikada. Plaćene štete u tom periodu zaustavile su se na 22 milijarde dolara, kao nikad do sada. To, međutim, nije bilo dosta za preokret. Kapital je ostao dovoljno snažan, a premijske stope su i dalje nastavile svoj silazni trend.
Slabljenje povrata od investiranja utjecalo je na manje profite, ali profita je ipak bilo.
Dok su ostali segmenti financijske industrije liječili rane koje im je prouzročila financijska kriza, osiguratelji su ponosno isticali svoje neoskvrnjene bilance. Tužno je da će industrija osiguranja biti kažnjena u budućnosti, jer slijedi izmjenu regulatornih pravila u pogledu solventnosti po uzoru na bankarski sektor. Danas je vrijeme kada Solventnost II donosi nove izazove i regulatorima i industriji. Zakonski okvir u Hrvatskoj je vrlo restriktivan pa je, uz vrlo intenzivan i učinkovit nadzor regulatora (HANFA-e), to razlog da hrvatski osiguratelji posluju konzervativnije, što ih (nas) je sačuvalo od dramatičnosti financijske krize.
Nade su bile da će se tržište okrenuti u drugoj polovici 2010. godine, očekujući da se to dogodi kao posljedica veće aktivnosti u sezoni harikena. Međutim, ni to se nije dogodilo. Iznadprosječna sezona po broju harikena nije rezultirala štetama na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država. Kao rezultat, industrija osiguranja ulazi u 2011. godinu s gotovo istih pozicija kao što su bile i prije 12 mjeseci. Neki komentatori uočavaju paralelu i sa situacijom od prije 10 godina kad je industrija startala 2001. godinu nakon mjeseci slabljenja uvjeta.
Pitanje je da li je tekući ciklus kliznuo tako duboko kao ciklus s početka 2001. godine? Čini se da 2011. mora dati odgovor na to pitanje vrlo brzo.
Kod nas u Hrvatskoj u 2011. godini očekujemo završetak pregovora o pridruživanju Europskoj uniji (EU). Sve je izglednije konačno pridruživanje u 2012, što bi se trebalo odraziti i na povećanje stranih direktnih investicija. Krajem 2011. godine očekujemo i redovite parlamentarne izbore. Provođenje strukturnih reformi obično zastaje u vrijeme izbora, pa će aktivnosti koje su usmjerene na povećanje konkurentnosti gospodarstva vjerojatno pričekati poslijeizbornu 2012. godinu. U međuvremenu se poticaji oporavku očekuju od povećanja vanjske potražnje, pa bi se hrvatsko gospodarstvo do kraja ove i u sljedećoj godini trebalo razvijati po stopama približnim prosjeku EU.
Izostanak čvrste i dosljedne strategije razvoja hrvatskog gospodarstva te posljedično gomilanje strukturnih problema osnovni su razlozi zašto je Hrvatska i u 2010. ostvarila ekonomski pad. I dok je u većini zemalja regije BDP počeo rasti kada su se globalni uvjeti poboljšali, u Hrvatskoj je i u drugom tromjesečju zabilježen pad BDP-a (-2,5%).
2010. je završena s minusom od 1,6% BDP-a u odnosu na 2009. godinu. Projekciju rasta BDP-a od plus 1,5% u 2011. godini Vlada RH temelji na očekivanjima da će oporavak biti potaknut povoljnim kretanjima u okruženju, u prvom redu u EU.
Ako ozbiljno pristupamo reformama, bez odgađanja realiziramo mjere iz Programa gospodarskog oporavka i postignemo društveni konsenzus oko strategije dugoročnog razvoja zemlje, onda imamo šanse da u idućoj godini započnemo novi razvojni ciklus, iako očekivani rast BDP-a nikako nije dovoljan da u potpunosti stabilizira gospodarsku situaciju, a pri postojećim razinama proračunskog deficita i inozemnog duga.
U zadnjem tromjesečju 2010. gospodarska aktivnost se ponovno usporila, čemu je pridonio rast nezaposlenosti. Posljedično, niska domaća potražnja u uvjetima postupnog slabljenja pozitivnog učinka inozemne potražnje i dalje je destimulirala proizvodnju, a time i značajnije investicije. Upravo osjetan pad investicija, uz slabu potrošnju, najviše utječe na pad BDP-a. Kako bi potaknula novi investicijski ciklus, Vlada je krajem rujna 2010. prihvatila plan o pokretanju 30 investicijskih projekata u energetici, prometu, gospodarenju vodama i turizmu. Predviđeni projekti mogli bi pridonijeti pokretanju novoga investicijskog ciklusa i privlačenju investicija privatnog sektora jedino pod uvjetom poboljšanja opće investicijske klime. Godina 2011. trebala bi biti godina blagoga gospodarskog rasta.
Za razliku od 2009. godine, kada su zbog recesije izostali pozitivni sezonski učinci na zaposlenost, 2010. godine sezonsko zapošljavanje u srpnju i kolovozu uzrokovalo je pad broja nezaposlenih osoba i stope nezaposlenosti u odnosu na drugo tromjesečje. Međutim, usporedba s istim razdobljem prošle godine pokazuje da broj nezaposlenih još uvijek raste dvoznamenkastim stopama. Uzimajući pritom u obzir i činjenicu da u realnom sektoru još uvijek prevladavaju negativni trendovi, jasno je da na oporavak tržišta rada još treba pričekati. Negativan utjecaj rasta nezaposlenosti u 2010. godini odrazio se i na državni proračun izravno, u obliku smanjene uplate doprinosa i prihoda od poreza na dohodak te neizravno, smanjenjem potrošnje, odnosno padom prihoda od PDV-a. Budući da je jesen ponovno bila obilježena rastom nezaposlenosti zbog izostanka pozitivnog doprinosa sezonskog zapošljavanja, povoljnija kretanja u realnom sektoru očekujemo tek početkom 2011. godine, jači pozitivni pomaci na tržištu rada vjerojatno će biti zabilježeni u drugom tromjesečju, a bit će posljedica baznog učinka te intenziviranja gospodarske aktivnosti. Ipak, oporavkom tržišta rada neće biti riješen problem neusklađenosti ponude i potražnje radne snage zbog čega je stopa nezaposlenosti i prije krize bila razmjerno visoka. S krajem 2010. godine broj nezaposlenih dostigao je brojku od 320.000. Kriza je pojela radna mjesta, nezaposlenost se tako popela do 12,5% krajem godine. Tek u 2012. godini spustit će se do 11%. Europska komisija predviđa porast izdvajanja za nezaposlenost koja će dodatno opteretiti ionako neuravnotežen proračun, ali i sniženje plaća, „zamjetnije u javnom nego u privatnom sektoru“. Tako bi tek ulaskom u EU i postupnim povećanjem mobilnosti radne snage moglo doći do smanjenja neravnoteže između ponude i potražnje, a posljedično i do povećanja konkurentnosti domaćega gospodarstva.
Iako je u predsezoni broj dolazaka i noćenja turista bio manji nego u 2009, fizički pokazatelji u središnjoj sezoni bili su, očekivano, vrlo dobri. Razloge za to treba potražiti u gospodarskom oporavku zemalja iz kojih dolazi najviše turista, kao što su Njemačka, Austrija i Slovenija, te činjenici da je Hrvatska navedenim tržištima prometno lako dostupna destinacija, s još uvijek razmjerno niskim cijenama smještaja. S druge strane, kvaliteta smještajnih kapaciteta iz koje proizlazi i relativno niska cijena jedan je od čimbenika koji koči razvoj turizma. Naime, iako kvaliteta u određenim segmentima, poput hotela, raste, dinamika je znatno sporija nego u konkurentnim zemljama, poput Turske. Ostali čimbenici koji koče razvoj turističkog sektora su sezonalnost, skromna ponuda, nedostatak kvalificirane radne snage i nedovršena privatizacija. Zbog izrazito dobroga središnjeg dijela sezone očekujemo da bi prihodi u 2010. godini mogli biti za 4,5% veći nego u 2009, što će se povoljno odraziti na smanjenje neravnoteže na tekućem računu platne bilance. S obzirom na to da je turizam znatno utjecao na rast maloprodaje u srpnju i kolovozu te pridonio smanjenju nezaposlenosti, ostvareni simbolični rast BDP-a u drugoj polovici godine bio je na krilima turizma.
Hrvatska ima svoje specifičnosti i u turizmu. U 2010. godini, za razliku od ostalih turističkih zemalja u Europi, imali smo porast turističkih dolazaka koji je 5,6% veći nego 2009. Naša specifičnost je, međutim, u tome što smo imali mali udio domaćih turista u broju turista. Gosti iz inozemstva ostvaruju 86% dolazaka, ili čak 91% noćenja.
U toku 2011. godine iznimno visoka likvidnost na novčanom tržištu trebala bi se lagano topiti, kreditna aktivnost oživljavati, kao i uvoz, pa bi se i tečaj mogao vraćati prema opravdanijim višim razinama. Potencijalni negativni rizik vidimo u još uvijek prisutnoj neizvjesnosti glede uvođenja nekog oblika poreza na aktivu banaka. Uz nepostojanje realne i opravdane osnove za uvođenje takvoga dodatnog oporezivanja pojedinih financijskih institucija, smatramo da ga Vlada ipak neće uvesti. Međutim, negativan rizik ne isključujemo u potpunosti s obzirom na slabosti državnog proračuna i potencijalno viši manjak u državnoj blagajni. Prosječni tečaj u cijeloj 2011. trebao bi biti na razinama od oko 7,40 kune za euro, pri čemu ne očekujemo njegovu značajniju volatilnost. Monetarna politika i u 2011. godini ostat će dosljedna u provođenju politike stabilnog tečaja kune prema euru. Ona ima svoje zakonitosti. Može pomoći, ali svako radikalno zadiranje u tečaj ili nekakova jednokratna devalvacija prouzročili bi čitav niz vrlo izraženih negativnih učinaka, otežali povrat dugova i na posredan način ugrozili i stabilnost banaka i financijskog sustava. Pri tome bi učinak na izvoz, s obzirom na njegovu strukturu, bio minoran. Ne bi bilo znatne koristi od deprecijacije kune u odnosu na euro. Razlozi leže u visokoj euroiziranosti domaće ekonomije, u kojoj je i 60% proizvoda i sirovina uvoznog porijekla. Od devalvacije je mnogo važnije djelovanje u pravcu smanjenja javne potrošnje i cijene troška rada, poput onih u njemačkoj automobilskoj industriji, koji su pristali na niže nadnice i tako omogućili aktualni postrecesijski industrijski uzlet. Praksa je pokazala da je inflaciju gotovo nemoguće držati pod kontrolom. Ona ubrzo prelazi u hiperinflaciju u kojoj sve brzo gubi na vrijednosti, a najviše stradaju ljudi s manjim primanjima.
Vrijednost kune je tokom 2010. godine fluktuirala u odnosu na glavne valute, euro i američki dolar. Hrvatska narodna banka je u nekoliko navrata tokom godine intervenirala da bi povećala količinu deviza na tržištu. Krajem godine kuna je porasla. Prosječna vrijednost kune prema euru za svih 12 mjeseci bila je 0,7% niža. Prosječna vrijednost dolara u 2010. godini bila je 5,2% niža nego godinu dana ranije. Dolar je cijelu godinu oscilirao. Tome je doprinijelo slabljenje eura prema kuni te istovremeno slabljenje dolara prema euru te cjelogodišnji problemi u eurozoni.
U godinama prije krize visoka domaća potrošnja, koja je zbog nedovoljne štednje i razmjerno jeftinog zaduživanja bila financirana inozemnim kapitalom, rezultirala je neravnotežom na tekućem računu. S početkom globalne financijske krize inozemni kapital postao je teže dostupan i skuplji, što se odrazilo na pad domaće potrošnje, pa tako posredstvom slabijeg uvoza i na pad deficita u robnoj bilanci. Pad uvoza uz istodobno povećanje izvoza najviše je utjecalo na smanjenje deficita tekućeg računa bilance plaćanja, što je rezultiralo povijesno najnižim deficitom zabilježenim na kraju godine, koji je iznosio 277,3 milijuna eura. Koliko pozitivna bila kretanja na tekućem računu, toliko su nepovoljna kretanja na računu financijskih transakcija. Naime, zbog rasta averzije prema riziku porasla je opreznost investitora, što se odrazilo na priljev inozemnih izravnih ulaganja.
Manji dotok kapitala, pad potražnje i visoka stopa nezaposlenosti krivci su za ekonomski pad. Prioriteti Vlade u 2010. bili su završetak pregovora s EU, borba protiv korupcije i gospodarski oporavak.
Izostale su i naznake početka dugo očekivanih reformi. Zadržavanje statusa quo i izostanak promjene strukture javne potrošnje neće dovesti do ravnoteže rashoda s prihodima. Osnovni problem proračuna je u rashodima za socijalne transfere, subvencije i donacije, koji se smatraju fiksnim obvezama jer o njima ovisi standard široke mase korisnika proračuna. Potrebna reforma javnih financija na rashodnoj strani leži upravo u sljedećim stavkama: smanjenju administrativnog troška preustrojem i modernizacijom središnje, a posebice lokalne uprave (jedan paradoks - državna uprava po sistematizaciji ima oko 20% manjka zaposlenih, drugim riječima, u nekim je tijelima uprave veliki višak zaposlenih, ali u drugima vlada veliki manjak), prelasku s državnog sufinanciranja neučinkovitih poduzeća i grana na potpore razvoju učinkovitih poduzeća, razdvajanju mirovinskog od socijalnog sustava, pri čemu bi razina mirovina ovisila o ukupno uplaćenim doprinosima bez pogodovanja pojedinim vrstama korisnika mirovina, a socijalna pomoć se isplaćivala samo socijalnim slučajevima, te u dubljoj reformi zdravstvenog sustava u kojoj bi svi korisnici usluga, osim malodobnika, imali jednake obveze u financiranju sustava.
Umjesto provođenja reformi Vlada je najavila pokretanje novoga investicijskog ciklusa koji je vrijedan više od 13 milijardi eura, ponajviše u infrastrukturu, energetiku i turizam, što su redom investicije s dugim rokovima povrata, a neke od njih s jednokratnim učinkom na proračun. S obzirom na ograničenost proračunskih sredstava, financiranje najavljenih investicija očekuje se prije svega od privatnih ulagača. S jedne strane, to podrazumijeva poboljšanje investicijskog okruženja koje bi stimulativno djelovalo na privatni kapital. Međutim, navedeno se ne ostvaruje u kratkoročnom razdoblju već zahtijeva duboke i korjenite promjene u cijelom gospodarskom sustavu. S druge strane, treba biti svjestan ograničenosti izvora domaćega kapitala, a potencijalni ulazak stranih investitora zasigurno bi utjecao na rast bruto inozemnog duga.
Nepovoljna kretanja u gospodarstvu RH, koja su nastavljena tokom cijele 2010. godine, utjecala su na aktivnost banaka i financijske rezultate njihovog poslovanja. Imovina banaka ostala je na razini iz 2009. godine jer je nastavljen trend rasta depozita stanovništva, a promjene u njihovoj strukturi i tendencija pada kamatnih stopa zajedno s rastom gubitka u kreditnom porftelju rezultirale su padom profitabilnosti. Dobit banaka je u 2010. godini u usporedbi s godinom prije smanjena za petinu. Uzrok tome je i povećanje troškova rezerviranja. Čini nam se da će se hrvatske banke i njihovi vlasnici morati suočiti s činjenicom da će profitabilnost banaka u Hrvatskoj biti manja nego do sada. Osim rizika s kojima se bankarski sektor susreće u kreditiranju tvrtki, može se očekivati da će se povećati i rizičnost u sektoru stanovništva. To je neizbježno zbog očekivanog pada zaposlenosti i problema u otplati kredita malih i srednjih poduzeća.
Ugrađeni tečajni rizik u kredite s valutnom klauzulom izlaže klijente riziku promjene tereta otplate duga, a bankama otežava planiranje likvidnosti zbog oscilacije u naplati plasmana. Stoga banke zadržavaju višu razinu likvidnosti iako je financijsko tržište stabilno. Neprekidno povišena likvidnost banaka odražava se i na kretanje kamatnih stopa, pa nakon pada kamatnih stopa s kraćim rokom oročenja na tržištu novca zabilježenog u 2009. godini, u 2010. godini padale su i kamatne stope na vremenski duža oročenja.
A je li uopće hrvatski robni izvoz dovoljno snažan i konkurentan da zaustavi negativne trendove i pokrene rast?
Rezultati analize hrvatske izvozne konkurentnosti, koju već niz godina provodi Nacionalno vijeće za konkurentnost, upućuju na to da se hrvatski robni izvoz i dalje dominantno sastoji od radno intenzivnih i resursno intenzivnih djelatnosti. Uz to, restrukturiranje prerađivačke industrije radi veće proizvodnje proizvoda s višom dodanom vrijednošću te rast izvoza proizvoda s većim udjelom znanja i tehnologije odvija se vrlo sporo. Navedeno postaje važnije ako se zna da rast proizvoda s višim udjelom znanja i tehnologija pozitivno korelira s većom konkurentnošću, rastom ukupnog izvoza, većom zaposlenošću, višim stopama rasta bruto domaćeg proizvoda i manjom vanjskom ranjivošću (niži deficiti u bilanci plaćanja, umjerene razine vanjskog zaduženja). Isto tako pomalo razočarava činjenica da smo se u usporednoj analizi s državama srednje Europe s razmjerno dobre startne pozicije počeli „utrkivati“ s Rumunjskom, Bugarskom i državama jugoistočne Europe, koje su nam još do jučer gledale u leđa. Najveći izvozni konkurenti na europskom tržištu su nam Rumunjska, Bugarska i Slovenija. Međutim, izuzmemo li Sloveniju, obje države imaju znatno niži trošak radne snage, a u slučaju proizvodnje standardiziranih proizvoda prosječne ili niske kvalitete, visoki troškovi rada mogu činiti zaista ozbiljan problem.
Konkurentnost se, međutim, ne može postići ni jedno-stranom devalvacijom valute, osobito zbog toga što bi se time iznimno povećala osjetljivost i financijskog i realnog sektora te po svoj prilici uzdrmala i onako oslabjela kupovna moć. Konkurentnost se postiže dubokim promjenama u smjeru poboljšanja poslovnog okruženja, obrazovnog sustava, ulaganjima u istraživanje i razvoj, inovacijama, poticanjem razvoja poduzetništva i poduzeća te općenito stvaranjem nove ekonomske i modernije tehnološke infrastrukture.
Hrvatskom su gospodarstvu potrebne reforme koje su dalekosežne i pune izazova kako bi se njegovi slabi makroekonomski izgledi poboljšali tijekom srednjoročja. Strukturne slabosti, koje se ogledaju u niskoj konkurentnosti i visokim strukturnim proračunskim manjkovima, vjerojatno će donijeti produljeno razdoblje sporog rasta i rasta duga. Određeno politikom stabilnog tečaja, koja je odraz visokih razina euroizacije i inozemnog duga, potrebno poboljšanje konkurentnosti može biti ostvareno samo putem unutarnje prilagodbe, što podrazumijeva održavanje inflacije i /ili rasta plaća u odnosu na produktivnost na razini nižoj od one u trgovinskim partnerima tijekom duljeg razdoblja.
Da bi se ostvarila prilagodba cijena i troškova, potrebne su komplementarne i makroekonomske kritične reforme na tržištu rada, javnoj upravi, mirovinama, sustavu zdravstva i privatizaciji. Uspješna provedba tih reformi donijela bi značajne koristi hrvatskom gospodarstvu u obliku višeg rasta, stvaranja novih radnih mjesta i poboljšanja životnog standarda stanovništva, što bi tom istom gospodarstvu omogućilo da ostvari najveće koristi.
Ne tako davno hrvatska je brodogradnja bila treća svjetska brodograđevna sila i prva u Europi po isporukama. Ona izravno ili neizravno zapošljava oko 45.000 ljudi, a od nje živi oko 200.000 ljudi. Od svog izvoznog proizvoda godišnje privredi oko 580 milijuna $, što je oko 4 milijarde kuna, a uz multiplikacijski faktor od 2,91 – koji čine proizvođači opreme, dobavljači i kooperanti – ostvari oko 12 milijardi kuna prometa, što u državni proračun daje oko 1,9 milijardi kuna.
Kada se pogleda sa stajališta državnih subvencija, koje inače svaka država daje svojoj strateškoj industriji, a koje iznose oko 1,6 milijardi kuna, to znači da državnom proračunu ostane najmanje 300 milijuna kuna. Preko brodogradnje dolaze u zemlju tehničke, tehnološke, kontrolne i druge inovacije, a hrvatski je brod svjetski prepoznatljiv proizvod, sa 26 svjetskih priznanja za brod godine. Na to se nadovezuje priča u vezi zahtjeva Europske komisije u pogledu sređivanja situacije u hrvatskoj brodogradnji prije ulaska Hrvatske u EU.
U vezi s tim hrvatska su brodogradilišta u 2010. godini sredila dokumentaciju o restrukturiranju i sada čekaju zeleno svjetlo Europske komisije, koja planove mora odobriti, da bi mogla nastaviti gradnju brodova. Proces restrukturiranja provodi se ili će se provoditi u najnezgodnije vrijeme, vrijeme recesije i pada narudžbi brodova u svijetu. Međutim, restrukturiranje se mora provesti, kapaciteti smanjiti i brodogradnja ući u razdoblje poslovanja neovisnog o državnom proračunu. Dogovor o smanjenju kapaciteta već postoji pa će hrvatska brodogradnja smanjiti i broj navoza za 40%, što je europskom praksom potvrđena granica rentabilnosti i održivosti koja nije vezana uz dotok proračunskog novca. Cilj je, dakle, stvaranje održive poslovne aktivnosti brodogradnje ovisne isključivo o rezultatima rada i kvaliteti poslovanja bez proračunskih potpora. Potpore dolaze u obzir uz striktne uvjete koji vrijede za sve članice EU, a odobravaju se za strogo određene aktivnosti i svrhe.
Rast gospodarstva bi u 2011. godini trebao dosegnuti oko 1,5%, najviše zbog oporavka investicija i potrošnje, a donekle bi mu mogla pridonijeti i inozemna potražnja roba i usluga. Kad je riječ o nezaposlenosti, ona će ostati povišena tokom cijele 2011. godine, potom slijedi kontinuirani ali spori pad.
Zakašnjela fiskalna konsolidacija može dovesti do veće premije rizika i većih troškova zaduživanja javnog i privatnog sektora. Iako se čini da su matične banke spremne održavati njihovu izloženost prema lokalnim podružnicama i tvrtkama, promjena raspoloženja mogla bi značajno utjecati na domaći financijski sektor i gospodarstvo.
Zamrzavanje rashoda predviđeno u proračunu za 2011. zahtijeva dodatne nove fiskalne mjere vrijedne oko 0,7% BDP-a, uključujući zamrzavanje rasta plaća i mirovina.
Do dodatnog porasta proračunskog manjka moglo bi doći zbog sporijeg od očekivanog oporavka i više od proračunom predviđene potrošnje za aktivirana jamstva brodogradilištima. Stoga bi trebalo odrediti pričuvne mjere za smanjenje rashoda u slučaju nepredviđenog pada prihoda. Cilj hrvatskih vlasti da smanje proračunski manjak na oko 2% BDP-a do 2013. je uglavnom primjeren, ali će biti potrebno provesti mjere ušteda i smanjenja rashoda. Kako bi se to ostvarilo, potrebno je da hrvatske vlasti utvrde i provedu fiskalne mjere za ostvarenje tog cilja te da, kako se proizvodni jaz bude smanjivao, nastave konsolidaciju s ciljem smanjenja ukupnog manjka na nulu do 2015. godine.
U okolnim zemljama, u većem dijelu EU, gospodarski oporavak je započeo. Ohrabruju projekcije da će stopa zaposlenosti idućih godina napokon porasti. Deficit javnog sektora počinje opadati zahvaljujući poduzetim konsolidacijskim mjerama i organskom rastu. No, oporavak je neravnomjeran i mnoge zemlje članice prolaze kroz teško razdoblje prilagođavanja. Odlučni nastavak fiskalne konsolidacije i politike povećanja rasta nužni su za stvaranje zdravog temelja za postizanje održivog rasta i radnih mjesta. Toliko o Europi i okolnim zemljama.
Za Hrvatsku je vrlo teško donijeti bilo kakav dalekosežan zaključak samo na osnovu jednog broja, tj. rasta BDP-a od 0,2% u zadnjem kvartalu 2010. godine. U 2011. godini očekujemo blago pozitivne stope rasta otprilike između 1,5 i 1,9%. To su prognoze većine analitičara kojima se početkom godine pridružio i The Economist. Međutim, isto tako treba imati na umu da taj oporavak koji nas očekuje i koji je na neki način izvjestan zbog kretanja u okruženju i zbog zaustavljanja negativnih trendova jednostavno neće biti snažan i bit će vjerojatno još kratkih razdoblja s negativnim stopama rasta.
Nije isključeno da pojačan rast na izvoznim tržištima Hrvatske povuče za sobom i njeno gospodarstvo. Analitičari uračunavaju opciju mogućeg pozitivnog utjecaja kraja pregovaračkog procesa – skupa sa svim promjenama koje nosi prilagodba članstvu u EU-u, pogotovo efikasniji pravosudni sustav i zakonodavstvo te modernija državna administracija – računajući da bi se kraj pregovaračkog maratona mogao odraziti na pojačan dotok inozemnih izravnih ulaganja. Naravno, nitko ne može očekivati da će se dogoditi skokovi kakvi su bili u vremenima završetka pregovora zemalja Srednje Europe.
Građevinski sektor je tokom cijele 2010. godine bio u vrlo teškom položaju. Tržište nekretnina u Hrvatskoj ima veliku vrijednost i situacija na njemu javnosti je zanimljiva jer se u nekretnine plasira veliki dio štednje građana. Prepreku točnoj analizi stanja na hrvatskom tržištu nekretnina predstavlja problem nedostatka službene statistike cijena nekretnina i praćenja vrijednosti stambenog prostora. U Hrvatskoj cijene stambenog prostora nisu znatno pale, nego je znatno pala ponuda i potražnja, što otežava plasman kredita. Dogodio se velik pad prodaje, a vrlo mali pad cijena. Banke su kod nas rast temeljile na rastu tržišta nekretnina. Plasman sredstava u nekretnine u posljednjih osam godina narastao je čak šest puta.
Prošle je godine američko tržište kapitala raslo vrlo umjereno, uspinjući se i padajući, no bonitetne kuće upozoravaju na visoke razine duga koje muče američko gospodarstvo. Kina je opet zabilježila suficit robne razmjene. U 2010. izvoz je rastao 17,9%, a uvoz 25,6%. Središnja europska banka procjenjuje da će u 2011. godini inflacija biti veća od očekivane, ponajprije zbog rasta cijena energenata. Barel nafte je koncem godine dostigao cijenu od 90$. Svjetska banka procjenjuje da će rast globalnog gospodarstva u svijetu 2011. godine biti na razini od 3,3%, što je manje od rasta u 2010. godini, kada je rast iznosio 3,9%. Tranzicijska tržišta trebala bi rasti po prosječnoj stopi od 6%. Svjetsku banku, uz rast cijene energenata, zabrinjava i mogući rast cijena hrane.
Hrvatski burzovni indeks Crobex je u 2010. porastao za 5,3% (promet od 593 milijuna eura). Tokom cijele 2010. godine većina aktivnih ulagača odlučila je potražiti kratkoročno aktivnije prilike na tržištima koja su veća, likvidnija i čija su se gospodarstva počela brže oporavljati od krize. Tek su konac godine i dionica INA-e doveli do preokreta.
Niska likvidnost je glavni problem tržišta. Likvidnost bi se trebala povećati većim interesom inozemnih investitora, a kao jedan od pokretača koji bi mogli probuditi interes inozemnih ulagatelja sigurno je približavanje ulaska Hrvatske u EU.

Što se događalo s industrijom osiguranja i reosiguranja u Hrvatskoj i svijetu u toku 2010. godine
950 prirodnih katastrofa registrirano je u toku 2010. godine, u odnosu na godišnji prosjek od 785 u zadnjih deset godina. Od ukupnog broja šteta, devet desetina bile su štete prouzročene prirodnim katastrofama, a dominirali su i potresi, što nije bila karakteristika u zadnjih 10 godina (Haiti 12.1, Čile 27.2. i centralna Kina 13.4).
Prouzročene štete su se popele do 130 milijardi $, od kojih je 37 milijardi $ bilo osigurano, pa je tako 2010. godina zauzela šesto mjesto po visini plaćenih šteta od 1980. godine.1
Štete od nevremena i od prouzročenih poplava u Pakistanu (od srpnja do rujna) i visoke temperature globalno, a i regionalno, u Rusiji (od srpnja do rujna), pokazuju da je definitivno točno da se klima mijenja.
Snažni potresi i sezona harikena, s brojem registriranih koji je veći od prosječnog, pokazuju da treba uložiti još veće napore da bi se ovi rizici registrirali i pojedinačno u detalje analizirali kako bi se pružilo potrebno pokriće po adekvatnoj cijeni.
Hrvatska osigurateljna industrija je poslovala u 26 društva tokom 2010. godine. Užasno velik broj osiguravatelja za tržište na kojem rade. Tržište je ograničeno brojem stanovnika, slabljenjem standarda, pomanjkanjem novih ulaganja, padom likvidnosti i profesionalno opterećeno izraženom nedisciplinom primanja rizika u pokriće i nadasve nelojalnom konkurencijom.
Tako smanjenje premije na hrvatskom tržištu osiguranja u 2010. godini za 1,8%, i to u kriznoj godini, nije neobično. Zabrinjava, međutim, činjenica da je zdravstveno osiguranje, koje ne čini velik udio u ukupnoj premiji, ali je dobar indikator, palo za 4,6%. Radi se o temeljnoj potrebi građana, koji su prisiljeni štedjeti i kada je zdravlje u pitanju.
Među ostalim neživotnim osiguranjima strši osiguranje kasko motornih vozila s padom premijskog prihoda od 11,5%. Isto je za razumjeti, ako osiguranje promatramo kao trošak, da se zbog ušteda i pada standarda odričemo onoga što nije obvezno. Međutim, osiguratelji tvrde da je konkurencija u kasko osiguranju već dovela do neekonomske cijene, pa za dalji pad cijena nema ni razloga ni želje da se ide na niže. Treba zbog objektivnosti reći da je vrlo važan element pada premije i pad prodaje novih vozila u zadnje dvije godine. A ako znamo da 1/3 ukupne premije na tržištu čini premija automobilske odgovornosti, opća stopa pada premijskog prihoda nije iznenađenje.
U apsolutnim iznosima ukupna je bruto premija zaračunata u 2010. godini 9,244 milijarde kuna. Od toga, premija neživotnih osiguranja činila je 6,786 milijardi kuna ili 73,41% od ukupne premije osiguranja, a života 2,457 milijardi kuna ili 26,59%. Croatia osiguranje i dalje drži najveći tržišni udio sa 31,37%, i to 37,64% u neživotnim i 14,05% u životnim osiguranjima. Prvih pet osiguravatelja drže više od 65% cjelokupnog tržišnog udjela, a samo u neživotnim osiguranjima i više od 76%.
Na tržištu je ukupno sklopljeno 7.852.250 ugovora o osiguranju, od toga 82,34% neživotnih i 17,66% životnih osiguranja.
Osiguravajuća su društva u toku 2010. godine likvidirala ukupno 693.500 šteta. Po tim likvidiranim štetama, u apsolutnim je iznosima plaćeno 3,351 milijarda kuna neživotnih šteta i 1,040 milijardi kuna u životnom osiguranju.2
Nakon krize, u kojoj osiguranje nije imalo toliko problema kao ostatak financijskog sektora, ono ima problem pozicionirati se i prikazati kao etična alternativa bankarstvu.
Osiguratelji zato moraju uložiti veliki trud da bi ukazali na značajne razlike između sektora bankarstva i sektora osiguranja te upozorili na specifičnosti koje ih razlikuju u menadžmentu rizika.
Jedna je studija pokazala da malo ljudi razumije kako funkcionira industrija osiguranja. Na žalost, to se odnosi i na visoko pozicionirane menadžere rizika u društvima koja kupuju usluge osiguranja. Da li je industrija propustila šansu? Bankarski sektor se donekle oporavio, ali uvjeti poslovanja u osiguranju postaju tvrđi. Točno je to da je osiguranje vezano za probleme u gospodarstvu općenito, pa je sada na redu da se vidi kako je osiguranje spremno za nove izazove.
Mi na hrvatskom tržištu imamo još i problem izrazite ženeroznosti prema klijentima / osiguranicima. To je problem kojega kreira tzv. naivni kapacitet, koji ne razumije posljedice potkvotiranja ili smanjenja premijskih stopa u svrhu dobivanja posla. Takovo ponašanje postoji na hrvatskom tržištu zbog viška kapaciteta. Kapacitet se nalazi u rukama ljudi koji nisu vidjeli, prošli ili iskusili cikluse tržišta, i malo znaju ili malo razumiju utjecaj pridobivanja posla (pod motom „važno je posao dobiti“) uz pogrešne, niske premijske stope. Tržište, međutim, nije u situaciji da će osiguranici sami diferencirati / razlikovati dokazani (longterm) kapacitet i onaj naivni / oportunistički „lako došlo lako otišlo“.
Treba stoga podići razinu shvaćanja posla u osiguranju / reosiguranju te povećati kriterije da sačuvamo tržište vodeći se premisom – radije mali, ali trajan profit, nego veliki profit svakih nekoliko godina, ili, drugim riječima, nikad ne narušavajući tehničke osnove poslovanja društva.
Obrada i plaćanje štete su središnja stvar i razlog postojanja industrije osiguranja. Stoga je za osiguratelje važno imati financijsku snagu i razviti spremnost da plate štete. To su dva najvažnija elementa prema kojima korisnici usluga u osiguranju (ugovaratelji osiguranja ili osiguranici) ocjenjuju osiguravajuće društvo koje će izabrati radi zaključivanja ugovora o osiguranju. Treći element je konstantnost cijene (češće nego cijena sama za sebe). Ostala područja su inovativnost u pristupu novim rizicima i administriranje poslom.

Ciljevi Društva u 2011. godini
1. održati relativno dobar, stabiliziran i diverzificiran portfelj koji angažira velik dio kapitala Društva
2. zadržati postojeće klijente i povećati broj novih klijenata i tržišta
3. stalan rad na poboljšanju ionako visokog standarda servisa
4. zadržati isplativu stopu premijskog prihoda po glavi zaposlenog

Nastavit ćemo se fokusirati na održavanju i poboljšanju jakog poslovnog nastupa na korist dioničara Društva.
Ostajemo zahvalni na poslovnoj podršci koju nam pruža naš glavni cedent, Croatia osiguranje, kao i svi ostali cedenti, pokušavajući stalno, u znak zahvalnosti, poboljšati svoj servis i održati profitabilnost na zadovoljstvo svih koji sudjeluju u lancu poslovanja i poslovnih procesa Društva.
Treba bez rezerve zahvaliti i radnicima Društva na profesionalnosti u obavljanju radnih zadataka kao i menadžmentu koji, svojim znanjem i angažiranošću, ima veliki i pozitivan utjecaj na stalnom povećanju komparativnih prednosti Društva.


Izvor:
1 - Munich Re NatCatSERVICE 2011
2 - HUO: Statistički podaci osiguranja za prosinac 2010